Kulturno leto 2022/ Pozorišna predstava “Ifigenija” po Euripidovoj tragediji “Ifigenija u Aulidi”

Predstava “Ifigenija” po Euripidovoj tragediji “Ifigenija u Aulidi”, premijerno je izvedena 10. aprila 2021. u Kolašinu i 12. aprila 2021. u Bijelom Polju.

Predstava je odigrana na svim značajnim scenama u Crnoj Gori, u decembru 2021. je nastupila i na respektabilnom regionalnom teatarskom festivalu Dani Jurislava Korenića u Kamernom teatru u Sarajevu, a u maju 2022. na PITF (međunarodnom festivalu teatra u Prištini) osvaja nagradu za najbolju predstavu, kao i nagradu za najbolju epizodnu ulogu festivala (Jelena Đukić).

Reditelj: Zoran Rakočević

Igraju:

 Anđelija Rondović IFIGENIJA

Jelena Đukić KLITEMNESTRA

Đorđije Tatić AGAMEMNON

Petar Novaković MENELAJ

Moamer Kasumović AHIL

Una Lučić HOR

Ognjen Sekulić HOR

Bojan Peko Minić MUZIČAR/GLASNIK

Autor muzike: Bojan Peko Minić

Scenografija i kostim: Zoran Rakočević

Saradnici na scenografiji i kostimu: Ivanka Vana Prelević, Jelena Simić

Vajar: Marko Jovović

Produkcija: Centar za kulturu Kolašin, Centrar za kulturu “Vojislav Bulatović – Strunjo” Bijelo Polje i NVO “Korifej teatar” iz Kolašina.

Predstavu je sufinansiralo Ministarstvo kulture Crne Gore, kao i Opština Kolašin.

RIJEČ REDITELJA

„Veliki je patos, veliko posrnuće Grka“

Euripid je treći veliki tragički pjesnik Grčke. Aristotel ga naziva najtragičnijim. Ostalo je zapisano da je Sofokle u znak žalosti za njim doveo svoj hor na pozorje bez uobičajenih vijenaca na glavi, što je predstavljalo i skandal i umjetničku inovaciju. U svojim komadima često se osvrće na aktulena politička zbivanja i propituje ih sa stanovišta vrlina. „Ifigenija u Aulidi“ je posljednje mu sačuvano djelo, napisano pred Euripidovu smrt, a praizvedba je osvojila prvu nagradu na čuvenim Dionizijama. Poznati reditelj Mihalis Kakojanis 1977. na osnovu drame snima film koji se ubraja u remek djela svjetske kinematografije. “Ifigenija” je neiscrpna inspiracija za inscenaciju i nudi beskonačna pitanja na koja umjetnik u današnjem svijetu, baš u ovo vrijeme, mora da odgovori aktuelizacijom i tematizacijom Euripidovog sižea. “Ifigenija” je komad ljudske katastrofe. Euripid nam kazuje da su ljudske žrtve za najveće društvene ideale časnije od prihvatanja ograničene slobode. Mi u tom neizbježnom storiju tragamo za današnjim čovjekom koji je opsjednut duhovima skoro pa arhetipskog neoliberalnog diskursa, gdje se, kao grčki junak, batrga između diktata obezljuđene moći i kontrole s jedne, i potpisnute emotivne, tople, ljudske, pa i bolne istine življenja, s druge strane. Današnju Ifigeniju ne ubija proroštvo, kako to možemo isprve shvatiti, već otupjela i obesmišljena ljudska priroda, nesposobna za bilo kakvu osjećajnost, učaurena u novoj društvenoj klasi čija elita gubi rezone čovječnosti.